Na Ljetnjoj pozornici u Tivtu pop pjevačica
Tijana Bogićević održala je sinoć solistički koncert kojem se neizmjerno radovala i ona i ovdašnja publika. Interpretatorka moćnog glasa još uoči koncerta je obećala da će prirediti koncert za pamćenje, poput onih koje je ovog proljeća održala u Novom Sadu i Beogradu i to je i učinila. Na repertoaru su se našle pjesme sa albuma „Čudo” koje su odavno zaživjele među ljubiteljima dobrog zvuka, a koje su premijerno predstavljene u Podgorici, odakle je Tijana počela koncertnu promociju albuma.
O novim pjesmama, saradnji sa ovdašnjim izvođačima, životu na tri adrese i „Eurosongu” koji, reklo bi se, za nju nije „zatvorena knjiga” Tijana Bogićević govori za „Dan”.
Imate dobre relacije sa izvođačima iz Crne Gore, pjevali ste prateće vokale Sergeju Ćetkoviću i dugo sarađivali sa Vladom Georgievim. Da li je muzika jedina kopča koja Vas spaja sa ovdašnjim pjevačima ili se dobro razumijete i zbog toga što su Bogićevići porijeklom sa prostora Crne Gore, pa geni „rade svoje”?– Bogićevići su iz Bjelopavlića, ali je moj otac rođen u Loznici i tamo je i odrastao, tako da više informacija imam o lozi Bogićevića od kad su se, i ako su se, iz Crne Gore naselili oko Loznice. Eto, možda mi je ova posjeta Crnoj Gori prilika da se malo više raspitam o tome.
Živite na relaciji Boston - Novi Sad - Beograd. Koliko Vas život na tri adrese inspiriše, a koliko Vam je teško da se uklopite u dvije sasvim različite kulture?– Inspiriše me izuzetno i ništa mi baš nije teško. U Americi sam se vrlo brzo poslije dolaska odlično snašla, iako je to bio bukvalno promjena iz korijena i početak života od nule. Mene cio život najviše inspiriše kad se izmjestim iz svoje zone komfora.
Čime se bavite u Bostonu i da li planirate američku karijeru?– U Americi imam privatan biznis, a kada je riječ o američkoj karijeri tome se baš nimalo nijesam posvetila, niti sam mnogo o tome razmišljala. Svu svoju energiju sam uložila u muziku na kojoj sam i prije odlaska u Ameriku počela da radim sa Dušanom Alagićem, i to se ispostavilo kao pun pogodak.
Kako danas, dvije godine poslije učešća i predstavljanja Srbije na „Eurosongu” gledate na ovaj festival i da li Vam je i danas krivo što su Vam nedostajala famozna tri boda da Srbiji obezbijedite prolaz u finale?– Nije mi krivo, sve me je to već davno prošlo. Toliko sam toga ostvarila u ove dvije godine da mi se „Eurosong” zaista čini daleko. Sve se dešava onako kako treba i kad treba. Možda bude prilike da se opet nađem na toj sceni, a onda, nadam se, i mnogo bolje pokažem.
Koliko Vam smeta što su na prostorima Srbije i Crne Gore popularniji učesnici rijaliti programa nego kvalitetni pjevači?– Ovo pitanje zahtijeva malo duži odgovor, ali najkraće moguće - ne smeta mi. Meni niko ne smeta, ja svoje mjesto imam. Može neko da misli da zaslužujem više ili manje, ali ja se bavim muzikom. Dajem ljudima nešto što je vrijedno i što će im služiti i za mogo godina. To što je neki rijaliti učesnik trenutno popularniji od mene ili starlete koje su počele da pjevaju, to sve nema veze; ja pravim nešto za zauvijek, ne za trenutno.
Razmišljate li da otvorite školu pjevanja za djecu, kao što to rade Leontina, Aleksandra Radović, Mari Mari...?
– Ne razmišljam. Samo zato što odlično pjevam ne znači da bih to znala da prenesem drugima. Sve navedene koleginice su završile muzičke akademije, tako da je skroz logično da imaju i škole pjevanja.
Kakvi su Vam planovi posle završetka ljeta? Da li ćete snimiti neki novi singl, uraditi novi duet ili ćete sve pjesme ostaviti za album?– Pa, biće od svega toga pomalo. Biće nove muzike ove godine, neke nove saradnje, a album ostavljam za sledeću godinu. Svemu tome se izuzetno radujem.
Snežana Moldovan
)){kind=small}
